"Ne putuje tko putuje, nego tko doživljuje..."
A.G.M.
Fotogalerija Argentina
Ono po čemu ćete pamtiti ovakav put svakako je:
1. POTOP
I inače u Južnoj Americi kada pada onda je obično prolom neba, potop, odroni, promjena krajolika, nove rijeke. Takav nas je potop dočekao i u Buenos Airesu. Automobili su izgledali poput amfibija probijajući se kroz vodu od oko pola metra koja se slijevala ulicama grada. Vozeći se autobusom, osjećali smo se kao na brodu okruženi malim barkama. Suviše umorni za nadu u bolje vrijeme samo smo slušali umilni glas lokalne voditeljice hrvatskog porijekla Ljilje i maštali o udobnom, suhom krevetu. Tako se i dogodilo čim smo se dokopali sobe. Uživali smo, ne sluteći da nas pravi potop tek očekuje.
3. IGUASU
Riječ IGUASU porijeklo vuče iz jezika naroda Guarani i to od riječi Y (voda) i GUASU (velika).
Područje Iguasu slapova zauzima 255.000 hektara. Tu je bogata flora i fauna. Ima čak boa, anakondi, puma, jaguara, a boravi i oko 500 različitih vrsta ptica. Oko 1.200.000 ljudi obiđe Iguasu slapove godišnje.
Unatoč tome što su Niagarini slapovi najpoznatiji u svijetu, Iguasu slapovi su po količini vode najveći.
Iguasu slapovi su mreža od 275 vodopada koji se protežu na gotovo 3 kilometra. Zato se njihova buka nadaleko čuje, a sitne kapljice poput dima dižu se visoko u zrak te se vide kilometrima daleko. Vražje ždrijelo (Devil throat) je najveći slap, visok 82m, dug 700 metara, u obliku je potkove i kroz njega prolazi 40% vode svih slapova.
Slapovi Iguasu (Iguacu, Iguazu) su od rijeke Iguasu koju uglavnom čine rijeke Jaracatia, Chopim i Iguasu. Nakon slapova rijeka Iguasu ulijeva se rijeku Parana na kojoj je hidrocentrala.
4. BUENOS AIRES
Velika je to promjena u odnosu na Boliviju. Goleme ulice, ogromni parkovi. Buenos Aires zovu i Pariz Južne Amerike. Uletjeli smo u njega zajedno s kišom, prolomom oblaka. I dok smo se vozili njegovim poplavljenim avenijama, dojam nije bio nimalo lošiji.
U Buenos Airesu ulice su očito preširoke da bi pješaci samo tako po volji, kao muhe bez glave, pretrčavali s jedne na drugu stranu kao u Boliviji. Tu su ulice široke tristotinjak metara pa i više. U gradu živi 15 milijuna stanovnika. I inače su svi došli u velike gradove na sjeveru kao što su Cordoba, Santa Fe, Buenos Aires.
Buenos Aires ima 3 prstena:
1. Capital Federal - mikrocentar gdje je sav kulturno politički život i prodavaonice - tu živi 3 milijuna stanovnika.
2. Drugi prsten počinje na aveniji 9. srpnja i ima 9 milijuna stanovnika.
3. Prsten ima 3 milijuna stanovnika.
Avenija 9.srpnja je najšira avenija Buenos Airesa i cijele južne Amerike, na njoj se nalazi ogroman obelisk visine 67 metara izgrađen 1931. godine.
Kvart Recoleta (Sabranost) osnovali su Isusovci. Zapaža se francuski stil gradnje i najviše po tome je Buenos Aires dobio nadimak Mali Pariz.
7. SIROMAŠTVO
Ima mnogo sakupljača kartona koji žive od toga. Čak ćete uzduž najšire Avenije i pored blještavih izloga vidjeti cijele obitelji koje žive i spavaju u kartonskim kutijama, pokriveni plastičnim vrećicama i ponekom dekom.
Najsiromašniji kvartovi u Buenos Airesu zovu se Villa (Viža) miseria. One su poput favela u Brazilu.
Siromaštvo je očito i drastično, do te mjere da se osjećaš neugodno. To je radi toga jer oni znaju. U mnogim drugim državama poput Bolivije, oni ne znaju. Ali u Argentini to znaju. A kad netko zna da se može bolje i lagodnije živjeti, kada je okušao i drugu stranu, onda je krivnja tim veća. U svim očima.
8. POLITIKA I EKONOMIJA
U Argentini je velika ekonomska kriza koja već dugo traje i još je potaknuta recesijom.
Bit Peronizma je da se može živjeti bez rada i to je upropastilo Argentinu. Još i danas se svaka zajednica u Argentini (Talijani, Hrvati i ostali imigranti) bori za sebe. Nisu ujedinjeni kada dođe kriza.
Mnogi još žive u prošlosti, poput Kube koja se prisjeća slavnog doba revolucije. Tako još mnogi žive s Evom Peron i tim ugaslim vremenima. Ali neće još dugo potrajati i uskoro će početi neki novi vjetrovi, promjene, možda i revolucije. Narodu je dosta obećanja.
13. PREDSJEDNIČKA PALAČA
Najpoznatija u Argentini je takozvana ružičasta predsjednička palača. Baš su je nedavno opet obojali prema originalnoj nijansi iz godina Evite Peron. Možda je na neki način čudno kako se neka razdoblja pamte po imenima nekih ljudi stvarajući tako sliku koja je ustvari tek djelić onoga što je bilo. Ponekad tek neznatan djelić preuzima važnost cjeline. Kao da je taj dio bio jedino i potpuno cijelo jednog prošlog doba.
Evita Peron rođena je u siromašnoj obitelji. Sanjala je da jednom postane glumica ili pjevačica. Željela je upoznati i tadašnjeg ministra obrane Perona koji je zatim postao Predsjednik. San joj je pošao za rukom. Od drugorazredne pjevačice i zabavljačice postala je prva dama. Prva dama politike, prva dama vlasti. Voljela je skupe stvari i putovanja. Bila je omiljela u narodu, bez obzira i na tu rastrošnu crtu osobnosti, jer se često pojavljivala u javnosti, nastojeći se što više zbližiti s narodom.
17. LA BOCA I STADION
Kvart La Boca (usta) nalazi se u starom dijelu luke. To je rukavac vrlo zagađenog dijela rijeke Riachuelo. U 'ćošku' te rijeke više ne dolaze brodovi, a prostor je ostavljen za turiste i štandove sa suvenirima. Tu se nalaze prve kuće doseljenika izrađene od valovitog lima s kričavim bojama. Te boje su bile ostatak boja za brodove. Ujedno i najjeftinije, kao i materijal za njih. Danas su te kućice za razgled turista i hosteli za studente.
Iza 18 sati u Boci treba paziti na stvari. Tango, emigracija i nogomet su osnovne teme u kvartu La Boca. Ima i mnogo suvenirnica gdje se osim nogometnih lopti, dresova, naljepnica, kopački, privjesaka i amblema nogometnih klubova prodaje i Mate, prah poput zelenog čaja, koji se već stoljećima pije iz posebnih okruglih posuda, izvorno načinjenih od izdubljene tikve (calabash). Pije se kao svaki čaj, ali na poseban način pomoću slamke (bombilla) načinjene od drveta ili metala. Danas se pije iz posušene tikve, obrađenog drveta ili metala (okolo koža alpake, srebro ili metal). Čaj se dobiva od biljke koja se zove Yerba mate.
Bosterosi su navijači nogometnog kluba Boca juniors. Posvuda se oko stadiona La Bambonera nalaze po podu zvijezde s imenima poznatih nogometnih igrača iz Argentine. Tu su i njihove statue, dresovi u kojima su igrali, pa i cijeli muzej tomu posvećen
18. HRANA I PIĆE
Argentina je u svijetu poznata po mesu odnosno govedini. Kada se u Argentini kaže meso (Carne), misli se samo na govedinu. 'Lomo' je najfiniji dio goveđeg mesa. Uzgajivač stoke je njihovo višestoljetno zanimanje.
Locro je jelo od pirjanog graška, svinjetine, krumpira i kukuruza. Casuela de Mariscos je jelo španjolskog porijekla od školjaka i rakova u sosu od rajčice. Asado je roštilj na otvorenom od raznog mesa govedine, svinjetine, iznutrice, kobasica serviran uz Provoleta sir (crveni sir), salatom Criolla (zelena, luk, rajčica) i sosom Chimichurri (crvena paprika, češnjak, trave). Empanadas je polukružna punjena tjestenina, Medialuna su slatki kroasani, Matambre su komadi govedine ili svinjetine, obično s roštilja, Noquis su valjušci od krumpira koji se tradicionalno jedu svake zadnje nedjelje u mjesecu. Flan je desert - krema od karamela, kao i Alfajor koji je mliječni puding čiji sastojak je 'dulce da leche'.
Španjolski 'dulce da leche', portugalski 'doce de leite' je slatki namaz od mlijeka. Koristi se mlijeko i šećer uz postupak koji se zove karamelizacija. 'Dulce da leche' se koristi kao namaz za kruh, te za izradu keksa i kolača.
Osim pijenja čaja, Argentina je poznata i po vinima. Malbec je najpoznatije Argentinsko crno vino.
23. CRTE RAZNOLIKOSTI
Svaka zemlja ima svoje zanimljivosti što ih polako sakuplja od davnina. Mnoge zemlje se i brinu da te raznolikosti, samo njima specifične, čim duže žive, jer one su po tome i tome poznate. Ne bi bilo dobro kada bi se one ugasile. Te posebnosti stvaraju razliku, prepoznatljivost kulture, sjećanja generacija. Nešto sa čim se vrijedi poistovjetiti, dozvoliti da postane i ostane dio naslijeđa, kulture po kojoj se razlikujemo međusobno. Hoće li to neprekidno ujedinjavanje i priča i djelo o globalizaciji poništiti? Te tisuće godina naslijeđa. Mogli bi. Potiho rade na tome, kunući se na glas da im to nije namjera. Nažalost, drže figu iza leđa.
Zato, putujte dok se sve nije pretvorilo u laž i bijedu globalnoga sela. Putujte dok nisu izjednačili sve boje, ukalupili sve obilaske, normirali sve obroke, izmjerili količinu informacija koje će vam dozvoliti da čujete. Putujte dok od svega ne načine lažnu, šarenu sliku s izmišljenom pričom za veliku djecu. Putujte dok vam nisu stali na put...
24. NA KRAJU
Svjetla i boje, glazba i mirisi, prodiranje pod suštinu materije. Kao da lebdite poput kondora nad ulicama Buenos Airesa sluteći glazbu koja odjekuje iz svirala od trske. Bilo je to iskustvo u kojem smo uzburkali prašinu prošlosti, već davno poleglu po onome što se zove Argentina. Ali ona je golema, ona ima druga podneblja, ona ima ponos, ona propada sa stilom. "Ne plači za mnom, Argentino", ostalo je sjećanje u glasu koji živi sa starim i u starim vremenima. Nije grijeh živjeti u prošlosti. Postoji mnogo država koje žive samo u budućnosti. Živjeti samo od budućnosti velik je rizik. Već sutra ta kula od karata se može srušiti i ostajete bez ičega. U trenu, nalazite se opet u pustinji, bez prošlosti, bez vjere i bez budućnosti.
Dok smo se udaljavali toplim ulicama Buenos Airesa, a u sluhu nam još titrao Tango, način života, crveno vino i miris krvavog odreska, znali smo kako sve ima svoj kraj, pa i ovo naše putovanje. Jedino je sjećanje beskrajno.
Zagasito crvena, baršunasto crna. Sjećanje na prošlost kao zalog neostvarenoj budućnosti. Treba li se uopće truditi? Truditi da postaneš savršen u ovom nesavršenom društvu. Nije li sloboda da odlučuješ o svojoj bijedi i propasti ustvari jedino što na ovom svijetu vrijedi? I u propasti, moćno je skončati uz zagasito crvenu i baršunasto crnu. Ne može to svatko...
19.11.2009.
